Dječje likovno stvaralaštvo
Dijete od svog rođenja počinje aktivno istraživati svoju okolinu te na taj način spoznaje sebe i svijet koji ga okružuje. Likovno istraživanje i izražavanje pojavljuje se kada dijete postigne potreban stupanj psihofizičkog razvoja. Tijekom vremena pokazalo se da se u likovnom izražavanju djece redovito pojavljuju određeni oblici, pojave i tumačenja djece koje možemo promatrati kao konstante i zakonitosti. Prema Belamarić (1969) one predstavljaju određene faze razvoja djeteta i načine njihova razmišljanja. Usporedbom dječjih radova iz različitih zemalja, dokazano je da djeca cijelog svijeta prolaze slične razvojne faze (Škrbina, 2013). Neovisno o tome da li dijete crta, slika ili oblikuje, rezultat je uvijek ista osnovna forma koja pripada pojedinoj fazi likovnog razvoja (Škrbina, 2013).
- Likovnost i kreativnost
Znanstvena istraživanja pokazala su da bavljenje
likovnim aktivnostima djece u ranoj dobi imaju brojne pozitivne posljedice.
Potiču fokusiranje i razvoj pažnje i koncentracije, opuštanje cijelog organizma
i lučenje hormona sreće. Razvija se kreativnost upotrebom različitih
materijala, eksperimentiranjem, rješavanjem problema u likovnom procesu, što
potiče razvoj divergentnog mišljenja. Kreativnost ima posebno mjesto u području
likovnosti, štoviše, možemo reći da likovnosti ni nema bez kreativnosti. Brojni autori su istraživali i tumačili što je to kreativnosti. Kreativnost
se može opisati kao pojam koji se odnosi na proces stvaralaštva, "stvaranje
novih i originalnih umjetničkih, tehničkih i znanstvenih tvorevina". Također se
može opisati i kao osobina ili skup osobina koje omogućuju, izazivaju
stvaralaštvo, odnosno produktivnost. (Čudina-Obradović, 1990.) Koliko je kreativnost važna za razvoj čovjeka govori i
Robinson (2015) koji govori da je biti
kreativan u srcu ljudskog i kulturnog napretka.
- Razvojne faze dječjeg likovnog izražavanja
Razvoj likovnog izražavanja djeteta dijeli se u pet faza: faza
šaranja, faza sheme, faza razvijene sheme, faza oblika i pojava i faza punog
oblika. Recentna istraživanja likovnog razvoja pokazuju da su sposobnosti
likovnog izražavanja sukladne Piagetovim fazama spoznajnog razvoja (Starc, Čudina, Obradović, Pleša,
Profaca, Letica, 2004). Razvojno najniži stupanj koji traje od približno
dvanaestog mjeseca do treće godine starosti djeteta je črčkanje, koje nema
posebno značenje. Nakon toga, oko treće godine starosti slijedi simbolični
stupanj u kojem dijete koristi različite crte i oblike te stvara simbole i
značenje. Likovno izražavanje djeteta posebno je bogato u dobi između četvrte i
pete godine te tu počinje stvarati prve sastavljene simbole, upotrebljavaju
tlocrt, šarene i kontrastne boje. U dobi između 5 i 6 godina javlja se stupanj
intelektualnog realizma u kojem crtaju ono što znaju o predmetima, dolazi do
rendgenske slike i prekrivanja. Nakon šeste godine dolazi do faze vizualnog
realizma u kojem je djetetovo crtanje otvorenije prema onome što vidi, crteži
su cjelovitiji, a događaji prikazani u vremenskom razdoblju.
Ne postoji vremensko pravila kada djeca počinju crtati, niti pravilan prijelaz iz faze u fazu, već to ovisi o različitim čimbenicima: razvojnom ritmu djeteta, okruženju u kojem odrasta. Unatoč tome, osnovne sposobnosti likovnog izražavanja kod djece imaju redoslijed. Prema Belamarić (1980) dijete će ovisno o vlastitom razvojnom putu i okruženju, između druge i treće godine početi s likovnim izražavanjem.
- Loewenfeld i Brittain (Škrbina, 2013) navode razvojne faze likovnog izražavanja koje se mogu se koristiti kao standard za procjenu dječjeg likovnog razvoja:
1. Faza črčkanja/šaranja (od 18
mjeseci do 3 godine) u kojoj je prisutna mala kontrola pokreta. U ovoj fazi
djeca vježbaju koordinaciju oka i ruke te razvoj ide od grube do fine motorike.
Prisutni su ponavljani pokreti rukom koji ostavljaju trag na papiru -
horizontalne i vertikalne linije, točke, mrlje i slične forme. Boje se ne
upotrebljavaju svjesno.
2. Faza osnovnih oblika (od 3. do 4. godine) u kojoj djeca još uvijek šaraju, ali počinju i stvarati oblike koji prethode ljudskim figurama u idućoj fazi. Smišljaju priče vezane uz svoje radove te počinju komunicirati o njihovom značenju.
3. Faza početnih shema i ljudskih oblika ( od 4. do 6. godine) koju karakterizira osjećaj djeteta za svoje tijelo, a ljudske figure često su nalik "punoglavcima". Crtež čovjeka sastoji se od glave (kruga), dviju nogu (dvije linije koje izlaze iz kruga) i dvije ruke (dvije linije na suprotnim stranama kruga). Kasnije djeca dodaju sve više detalja u svoj crtež: prste, zube, kosu, obrve, uši.
5. Faza razvoja vizualne sheme ( od 6. do 9. godine) u kojoj dolazi do ubrzanog razvoja vizualnih simbola i pravih vizualnih shema kao što su životinje, kuća, drveće. Povezuje se boja s objektom. Crtež započinje na ravnoj linija koja predstavlja tlo, a često se pojavljuje i crta koja označava nebo. Crtanje punoglavca zamjenjuje se figurom na kojoj se nalaze glava, trup i detalji kao što su ruke, noge, kosa. Pojavljuje se i rendgensko/prozirno crtanje.