Emocije u dječjem likovnom stvaralaštvu

• Emocije 

imaju glavnu ulogu u interpersonalnom životu osobe te su jedan od važnijih aspekata koji utječe na sveobuhvatni razvoj pojedinca od ranog djetinjstva nadalje. Sposobnost prepoznavanja, razumijevanja i kontroliranja vlastitih i tuđih emocija čine srž emocionalne inteligencije koja se razvija u interakciji s okolinom. 

• Emocionalna inteligencija 

Omogućava pojedincu uspostavljanje i održavanje odnosa te primjereno ponašanje u skladu s različitim socijalnim situacijama. Kada je dijete sposobno prepoznati i razumjeti vlastita emocionalna stanja, olakšava mu se razumijevanje emocionalnih reakcija drugih te time i mogućnost učenja socijalnih vještina potrebnih za funkcioniranje u društvu. Dijete koje je emocionalno kompetentno kontrolira i vlada svojim emocionalnim doživljajima. Iz navedenog je vidljivo koliko je emocionalni razvoj bitna odrednica u razvoju svakog djeteta te unapređuje kvalitetu njegova života.

• Izražavanje emocija kod djece 

Izražavanje emocija težak je posao i za odrasle, a posebice za djecu koja još nisu toliko verbalno jaka te svoje doživljaje proživljavaju iznutra. Nemogućnost izražavanja emocija može dovesti do frustracije i nezadovoljstva, a u nekim slučajevima i ozbiljnijih poteškoća. S druge strane, izražavanje emocija je vrlo adaptivno te je povezano s boljom psihološkom prilagodbom i boljim tjelesnim zdravljem (Kalebić-Maglica, 2007).

Smatra se da je crtanje jedan od najiskrenijih načina na koje djeca izražavaju svoje misli i osjećaje, a kroz likovni izraz projiciraju isto. Likovno izražavanje jedna je od omiljenih dječjih aktivnosti te na taj način djeca izražavaju svoje interese i preferencije. Obilježavaju ga spontanost, ekspresija, skladnost, ritmičnost te je kombinacija realnih i fantastičnih elemenata (Grgurić, Jakubin, 1996).

• Crtež kao komunikacijsko sredstvo 

Crtež je komunikacijsko sredstvo kojim dijete ulazi u interakciju s drugima te pokazuje svoj unutarnji svijet. Sadrži svoje osnovne simbole, strukturu, ima funkciju i značenje. Pojava simbola u likovnom izražavanju spontana je i prirodna, a nastaje kao rezultat dječje svijesti.

Piaget je smatrao da je crtež odraz intelektualnog razvoja, a Florence Goodenough je primijenila dječji crtež kao mjeru inteligencije koristeći test "Nacrtaj čovjeka". Vjernost crteža i broj detalja na njemu određivao je stupanj intelektualnog razvoja. Test je nadogradio John Buck, a nazvao ga je "Kuća-Drvo-Čovjek". U njemu dijete dodatno i opisuje ono što je nacrtalo. Karen Mchover otišla je još korak dalje te osmislila test "Crtež ljudske figure" te ga koristila kao mjeru emocija i osobina ličnosti djeteta. U testu dijete treba nacrtati nekoga, a nakon toga nacrtati osobu suprotnog spola (Balić-Šimrak, 2010).

Često dijete o svojim osjećajima ne može verbalno razgovarati već nam to pokazuje kroz crtež, lutku i druga posredna sredstva. To se posebno odnosi na osjećaje koji su mu teški ili kojih nije svjestan. Zbog toga mu projekcija osjećaja u crtež pomaže da se lakše otvori. 

Likovno izražavanje je lišeno opterećenja, opuštajuće je. Djeci omogućuje otkrivanje vlastitog svijeta, stvaranje svjetova iz mašte, izražavanje svojih emocije i doživljaja svijeta oko sebe. Važno je omogućiti podržavajuće i slobodno okruženje u kojem će to moći i ostvariti.