Analiza dječjih likovnih uradaka
Analizom dječjih likovnih radova može se saznati mnogo o djetetu, njegovom razvoju i kontekstu u kojem se razvija. Crtež ljudske figure koristi se kod procjene ličnosti, emocionalne prilagođenosti, intelektualnog razvoja. To je posebice značajno kod djece koja su slabija u verbalnoj komunikaciji. Samobolek (2010) ističe da su emocionalni indikatori znakovi na crtežima ljudske figure povezani s određenim crtama ličnosti, anksioznosti i konfliktima. Također, mogu sadržavati emocionalne pokazatelje agresivnog, povučenog ili sramežljivog djeteta.
Načini na koje se može pristupiti dječjem crtežu su:
- TEMATSKO-OPTIČKI ASPEKT
Odnosi se uglavnom na utvrđivanje razvojnih faza dječjeg likovnog izražavanja te se može pratiti intelektualni razvoj.
- SOCIO-EMOCIONALNI ASPEKT
Odnosi se na socijalni status i socio-emocionalne odnose djeteta. Analizira se emocionalni odnos djeteta prema motivu kojeg crta u odnosu na način interpretacije motiva, isticanje detalja, kolorističko naglašavanje objekata ili njihovih dijelova, način povlačenja poteza i nanošenja boje i sl. Iz grafičkih ili kolorističkih odnosa također se može vidjeti djetetov pozitivan ili negativan emocionalni odnos. Promatra se kakvo je okruženje djeteta, da li mu je naklonjeno ili nije. Također, promatra se djetetov odnos prema sredini ili određenim osobama. Kako bi mogli jasnije analizirati radove, djeci se obično daju motivi koji nam to mogu olakšati, ako što su moja obitelj, prijatelj i sl.
- OBLIKOVNI ASPEKT
Odnosi se na stupanj likovne kulture i iskustvo u procesu likovnog oblikovanja. Analiziraju se upotrjebljeni likovni elementi i kompozicija istih. Djeca u predškolskoj dobi najčešće koriste jasne boje, a kako su starija koriste sve veći broj i sve više nijansi. Također, dolazi i do promjene u odnosima među elementima.
- STUPANJ KREATIVNOSTI
Odnosi se na analizu kreativnih sposobnosti i ostvarenu razinu u likovnom izražavanju. U ovoj analizi teško je odvojiti kriterije za određivanje stupnja oblikovnih i kreativnih sposobnosti zbog njihova ispreplitanja.
- ZNAKOVNO-SEMIOTIČKI ASPEKT
Odnosi se na utvrđivanje stupnja upotrebe vizualnih
znakova za komuniciranje.
Maclagan, također navodi načine na koje možemo pristupiti dječjem likovnom uratku: deskriptivni, elaboracijski i interpretacijski. Deskriptivni se odnosi na ono što vidimo na slici, elaboracijski u kojem oživljavamo ono što vidimo, ulazimo u unutrašnjost slike, stvaramo asocijacije i refokusiramo pristup slici. U interpretacijskom uspostavljamo vezu između slike/crteža i individualnog ili kolektivnog simbolizma.
- Dječji crtež može nam poslužiti kako bismo vidjeli da li dijete odstupa od standardnog razvojnog procesa. Ponekad se može dogoditi da je uvježbani, naučeni od odraslog modela pa u njemu nema ništa dječjeg, već je samo reprodukcija viđenog. Također, ne mora biti odraz sadašnjeg stanja djeteta, već prikaz djetetovih želja, mašte i sl. Zbog toga je jako važno pažljivo pristupiti analizi te uzeti u obzir sve faktore koji mogu utjecati na konačni uradak.