Likovna (Art) terapija
- Što je Art terapija?
Art terapiju u literaturi možemo pronaći pod različitim nazivima: terapija igrom, ekspresivna terapija, kreativni susret, terapija crtežom. Možemo reći da svaka aktivnost koja podrazumijeva likovnu ili umjetničku aktivnost može djelovati terapijski. Ali Art terapija predstavlja integrativni, dubinsko-psihološki pristup koji obuhvaća upotrebu različitih elemenata umjetnosti s ciljem unapređenja zdravlja pojedinca (Škrbina, 2013). Art terapija je kreativna i ekspresivna jer je usmjerena na osjećaje koji se iskazuju kroz određeni kreativni medij. Koristi stvaralački likovni proces kao neverbalno sredstvo izražavanja i komunikacije te olakšava put do emocija i izražavanja istih. Likovnim izražavanjem pokazuju se misli, želje, emocije te razrješavaju psihički konflikti. Taj proces događa se i u art terapiji.
Začetnice art terapije u SAD-u su Margaret Naumburg i Edith Kramer koje smatraju da najdublje misli i osjećaji iz nesvjesnog nalaze izraz najprije u slikama te da likovni proces omogućuje izražavanje, ponovno doživljavanje i razrješavanje konfliktnih emocija. Cilj art terapije je omogućiti pojedicu provođenje osobnih promjena rasta kroz upotrebu likovnih materijala u sigurnom i poticajnom okruženju. Posebno je značajna za osobe kojima se teško verbalno izražavati, kao što su djeca, osobe s poteškoćama u razvoju, za osobe s traumatskim iskustvima.
Škrbina (2013., str.46) definira art terapiju kao formu neverbalnog izražavanja misli i osjećaja, a temelji se na ideji da se različitim medijima iz područja različitih umjetnosti kroz kreativni proces liječi te djeluje na kvalitetu života. Također, art terapija ne podrazumijeva likovnu aktivnost za nadarene ili natprosječne, već je prilagođena svakoj osobi te podrazumijeva drugačiji način shvaćanja umjetnosti.
- Neki elementi art terapije koriste se u različitim odgojno-obrazovnim programima, uključujući i predškolske ustanove u mnogima zemljama. Zbog toga art terapija pripada skupini komplementarno-suportivnih terapija. U art terapiji važnu ulogu imaju crtež i slika koji se koriste kao izvor informacija o osobi, njenoj ličnosti i razvijenosti spoznaje. Putem crteža spoznajemo unutarnji svijet osobe te njen odnos sa svijetom.
Likovna terapeutkinja i umjetnica Cathy Malchiodi u svojoj knjizi "Razumijevanje dječjeg crteža" (1998; prema Balić-Šimrak, 2011) ističe kako je terapijski rad s djecom kompleksan zbog multidimenzionalnosti dječjeg crteža, jer se u njemu reflektiraju osobno iskustvo i osjećaji, stupanj razvoja, sociokulturalni utjecaji i kontekst u kojem djeca stvaraju.
Psihoterapeutkinja Violet Oaklander art terapiju provodi na različite načine: kroz zamišljanje, crtanje i maštanje, izrađivanje predmeta od raznih sredstava, pričanje priča (poezija) i lutkarstvo, gluma i igre. Posebno naglašava važnost maštovitog pristupa likovnim tehnikama, davanje prostora djeci za promišljanje o sebi i svijetu koji ga okružuje. Koristeći dječji crtež neizravno uz opušteni razgovor daje djetetu priliku da osjećaje prema likovima i onome što je nacrtalo postepeno verbalizira te se riješi tereta koji nosi vezano uz određeni događaj ili situaciju. Nakon toga, uz molbu dijete jednom rečenicom opisuje svoj crtež.