Razvoj emocija

Chabot, D. i Chabot, M. (2009) govore da su emocije moćni strojevi koji nas pokreću iznutra, ali utječu i na vanjsko ponašanje. Emocije uvelike utječu na funkcije kao što su pažnja, percepcija, pamćenje, učenje. Stvaraju emocionalnu klimu u odgojno obrazovnom procesu te mogu doprinijeti cjelokupnom rastu i razvoju djeteta. Oatley i Jenkins (2003) (Oatley i Johnson-Laird, 1995) navode četiri osnovne vrste emocija: radost, tuga, ljutnja i strah.

• Osnovne emocije 

Ljutnja se javlja u situacijama kada se neka osoba neopravdano ponaša prema nama i ugrožava našu vrijednost. Dolazi do ubrzanog rada srca, povećanja krvnog tlaka, mrštenja lica i stiskanja zubi. Kod djece do ljutnje i bijesa dolazi u situacijama iritacije i frustracije.

Strah osjećamo kada očekujemo određenu opasnost, a pomaže u preživljavanju i zaštiti. kada osoba osjeća strah, povlači se ili bježi. Srce počinje ubrzano kucati, disanje je otežano, usta suha, dah kratak, dolazi do osjećaja hladnoće i drhtanja. Prepoznaje se po prepoznatljivom izrazu lica kojeg karakteriziraju otvorena usta.

Tuga je emocija koja nastaje zbog gubitka nečeg što nam je jako vrijedno i bitno. Također može biti poziv na suosjećanje i traženje utjehe.

Sreća se javlja kada osoba osjeća da je zadovoljila neku od svojih najvažnijih želja, a očituje se u veselju i slavlju. To je jedina ugodna emocija i uvelike je povezana s kvalitetom života.

• Karakteristike dječjih emocija 

Emocije djece razlikuju se od emocija odraslih osoba po tome što su jednostavne, spontane i dijete ih izražava neposredno i odmah. Kratkotrajnije su, češće i snažnijeg intenziteta, što je povezano s nerazvijenom regulacijom emocija djeteta u ranoj dobi (Gjurković, 2016). Djeca svoje osjećaje od najranije dobi izražavaju u interakciji sa svojom okolinom. U tom kontekstu uče prepoznavati, izražavati i kontrolirati svoje emocije. Okolina je, posebice osobe bliske djetetu odgovorna za poticanje razvoja vještina prepoznavanja i razumijevanja vlastitih i tuđih emocija. Razumijevanje emocija sa sobom nosi i odgovornost pravilnog postupanja u specifičnim situacijama u kojima se dijete nalazi.

• Faze razvoja emocija 

Brajša-Žganec (2003) navodi tri faze razvoja emocija: usvajanje emocija, diferenciranje i transformacija emocija. U fazi usvajanja emocija djeca u interakciji s okolinom uče prepoznavati i kontrolirati svoje emocije. U fazi diferencijacije emocija dolazi do odvajanja izraza i osjećaja te razvijanje strategija koje su u skladu s društvenim očekivanjima, što može dovesti do pretjeranog izražavanja ili prikrivanja emocija. U fazi transformacije transformiraju se procesi razmišljanja i učenje te dolazi do promjenjivosti emocionalnog procesa na temelju iskustva i znanja.