Simbolika boja i emocija
Brojna istraživanja bavila su se značenjem pojedinih boja te proučavala što simboliziraju, kako boje izazivaju određene reakcije, njihovo djelovanje na organizam i ljudsku psihu. Prema Jukubin (1996) izražavanje emocija možemo podijeliti na simboliku boja koje najčešće susrećemo u životu:
- CRVENA ( djeluje snažno, uzbuđujuće, simbolizira radost, ljubav, veselje, prihvaćena i kao znak za opasnost
- ŽUTA ( djeluje poticajno, simbolizira znanje, društvenost, ljudske misli, svjetlost i mudrost)
- ZELENA ( djeluje blago, umirujuće, stabilno, simbolizira mir, vjeru, nadu )
- PLAVA (djeluje ugodno i čeznutljivo, simbolizira vjernost, istinu, tišinu, jasnoću, plemenitost )
- LJUBIČASTA ( djeluje svečano, ali potiče na patnju, simbolizira čarobnjaštvo, pokoru, strpljenje, dobrotu)
- NARANČASTA ( djeluje ugrijavajući, povjerljivo, svečano, simbolizira plodnost, sjaj, bogatstvo )
Bijelo, crno i sivo, iako nisu boje, ipak mogu izazvati određena raspoloženja:
- BIJELA ( boja svijetla,vizualno proširuje prostor, simbolizira čistoću, red, nevinost, iskrenost, nezavisnost )
- CRNA (karakterizira nedostatak svih boja, izaziva osjećaj praznine, straha, simbolizira žalost, tajanstvenost, brigu, smrt, nesreću )
- SIVA ( djeluje mirno i ozbiljno, simbolizira poniznost, bijedu, siromaštvo )
Boje utječu na naše raspoloženje nesvjesno te svaka boja ima psihološki efekt - mentalni i emocionalni. Djece su sklona gledati obojene predmete i ta njihova sklonost pomogla je psiholozima u otkrivanju kada djeca počinju raspoznavati boje. Boja je prva karakteristika koju djeca mogu uočiti i razlikovati. Prema istraživanjima djeca prvo počinju razlikuju crvenu boju. Preferencije boja su usko povezane sa spolom. Mnoga istraživanja su pokazala da djevojčice više vole crvenu, rozu ili narančastu boju. Dječaci vole plavu i druge tamne boje.
Dijete, kada nešto crta, a ima različite bojice ili flomastere, ono ih upotrebljava kako mu ,, dođu" i kako se u trenutku sjeti uzeti neku boju ili samo zato što pojedinu bojicu ili flomaster još nije upotrijebio. Odnosno, dijete se igra zamjene bojica. Ono obično ne razmišlja o tome koju boju daje nacrtanom obliku, pa će zato, npr. kada crta niz ljudi, svi biti obojeni različitim bojama. Pomoću ovih vrsta bojica, djeca uče prepoznavati boje. Zbog složenosti rada sa bojama dijete bira jednostavniji postupak, pa za svaki oblik upotrebljava jednu boju.
(izvor: N.Grgurić,M.Jakubin: Vizualno-likovni odgoj i obrazovanje,Educa, Zagreb,1996 )